Zvuci klasične tambure u Matici

Na petom koncertu sezone ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj 29. studenog nastupio je Martin Durbek, student treće godine tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Prije upisa na akademiju, završio je glazbenu školu u Požegi 2018, odjel tambure u klasi profesora Tihomira Damjanovića. Martin Durbek u svojoj biografiji može se pohvaliti brojnim postignućima i koncertima, od kojih svakako treba izdvojiti prve nagrade na državnim natjecanjima u organizaciji HDGPP-a 2015. i 2017. i nastup s Tamburaškim orkestrom Hrvatske radiotelevizije 2017, gdje je svirao kao solist na koncertu Mladi glazbenici u ozračju tambure.

Uzimajući u obzir široko značenje riječi klasično, klasična tambura spomenuta u naslovu mogla bi biti ona koja iza sebe ima dugu tradiciju unutar narodne glazbe i prepoznatljiv stalni repertoar unutar nje, a mogla bi s druge strane biti i klasična zato što se na njoj izvode obrade kanonskih djela zapadne klasične glazbe. Posljednje vrijedi za tambure otkad su one dobile mjesto unutar srednjoškolskoga glazbenog obrazovanja, a još više otkako su (napokon) postale dio visokoga glazbenog obrazovanja. Koncerti kao što je bio ovaj u Matici također se nastavljaju na tu ideju.

Martin Durbek / Snimio MIRKO CVJETKO

Na koncertu u Dvorani Jure Petričevića čuli smo velik broj kraćih djela, od Schuberta, preko violinista virtuoza 19. stoljeća pa sve do domaćih Rudolfa Matza i Tomislava Uhlika. Posljednja dva središnji su dio hrvatskoga tamburaškog repertoara: prvi s klasicima kao što su Elegija i Humoreska, a drugi s velikim brojem djela baš izvorno pisanih za tamburu. Drugi dio solističkih djela koje tamburaši najčešće sviraju otpada na virtuozne violinističke skladbe s kojom tambura dijeli barem dio tehnike. Od Martina Durbeka smo tako na kraju koncerta čuli zahtjevnu Fantaisie orientale Henryka Wieniawskog, a prije toga još tehnički zahtjevniju Asturias Isaaca Albéniza. U poznatom Albénizovu stavku mogli smo čuti kako brač dobro zvuči i bez klavirske pratnje. Uz pomoć scordature virtuozni flamenco-stil, koji često služi za pokazivanje tehničke spremnosti i spretnosti, zazvučao je jednako dobro pogođeno kao u uobičajenim obradama za gitaru, a gusto trzanje s istančanom mikrodinamikom i bez neželjenih sporednih, odnosno slučajnih zvukova, koji često prate tehničku problematiku sviranja na tamburi, pokazalo svirku na braču u najboljem svjetlu. Odmah nakon Asturias, uslijedilo je pravo iznenađenje koncerta jer smo etidu Embraceable you Earla Wilda (prema Gershwinu) čuli u izvedbi korepetitorice Brigite Vilč. Često se dogodi da korepetitori u potpunosti ostanu u drugom planu, iako katkad sviraju i više nego solisti. Možda bi češće trebalo upotrebljavati ovakva kvalitetna programska rješenja.

Ako se na kraju još jednom vratimo na značenje riječi klasično, onda nam se nudi i popratna riječ umijeće jer je baš ona navela odgovorne na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu da završni stupanj akademskog obrazovanja nazovu tamburaško umijeće. Martin Durbek ne studira više u Osijeku, ali zasigurno je jedan od istaknutijih predstavnika novih generacija glazbenika koji svojim umijećem podiže tamburu na donedavno nezamislivu razinu.